POPULARNA NAUKA

sub23092017

Poslednje dodano07:42:37 PM

Back Društvene nauke Istorija nauke Razgovor Einsteina i Tagorea

Razgovor Einsteina i Tagorea

Tagore i Einstein

14. Jula 1930. godine Albert Einstien je primio u svoj dom u Berlinu Indijskog filozofa Rabindranath Tagorea. Vodili su neke od najintelektualnijih razgovora u istoriji, istražujući stara pitanja nauke i religije.

Knjiga: Nauka i Indijska tradicija: Kad Einstein sretne Tagorea, pripovjeda o ovom istorisjkom susretu te donosi neobičan spoj Indijske tradicije i sekularnog Zapadnog društva.

    Sljedeći odlomak iz knjige jedan je od razgovora Einsteina i Tagorea koji pleše između nauke, ljepote, svijesti, istine i filozofije.

EINSTEIN: Vjerujete li u božansko kao izolirano od svijeta?

TAGORE: Nije izolirano. Beskonačna ličnost čovjeka obuhvaća svemir. Tu nema ništa što se ne može svrstati pod ljudske osobnosti, a to dokazuje da je istina o univerzumu ljudska istina.

Objasnit ću ovo znanastvenom činjenicom – Materija se sastoji od protona i elektrona, s prazninama između njih, ali materija se doima čvrstom. Slično, čovječanstvo se sastoji od pojedinaca, ali oni imaju svoje veze međuljudskih odnosa, što daje jedinstvo ljudima svijeta. Cijeli svemir je povezan s nama na sličan način, to je ljudski svemir. Ja sam nastavilio ovu misao kroz umjetnost, književnost i religioznu svijest čovjeka.

EINSTEIN: Postoje dvije različite koncepcije o prirodi svemira: (1) svijet kao jedinstvo ovisi o ljudima. (2) svijet kao realnost neovisna od ljudskog faktora.

TAGORE: Kada je naš svemir u skladu s Čovjekom, mi ga prepoznajemo kao istinu, mi je osjećamo kao ljepotu.

EINSTEIN: To je čisti ljudski koncept univerzuma.

TAGORE: Ne može biti drugi koncept. Ovaj svijet je ljudski svijet – znanstveni pogled na njega također daje znanstvenik. To je neki standard i razlog i uživanje koje mu daje Istinu, standardni Vječnog Čovjeka čija iskustva bivaju kroz naša iskustva.

EINSTEIN: To je ostvarenje ljudskog entiteta.

TAGORE: Da, jedan vječni entitet. Moramo ga shvatiti kroz naše emocije i aktivnosti. Shvatili smo superironog čovjeka koji nema individualnih ograničenja kroz naša ograničenja. Znanost se bavi onim što nije ograničeno na pojedince, to je ljudski svijet zajedničke istine. Religija shvaća te istine te ih povezuje s našim dubljim potrebama, naša individualna svijest istine dobiva univerzalno značenje. Religija se dodaje vrijednosti Istine, a tu istinu prihvatamo kao dobru kroz vlastitu harmonijiu s njom.

EINSTEIN: Istina, dakle, Ljepota je neovisna od čovjeka?

TAGORE: Ne.

EINSTEIN: Ako ne bi više bilo ljudi, Apollo od Belvederea više neće biti lijepa.

TAGORE: Ne.

EINSTEIN: Slažem se da se ovo odnosi na koncept shvaćanja ljepote, ali ne i na koncept Istine.

TAGORE: Zašto ne? Istina se realizuje kroz čovjeka.

EINSTEIN: Ja ne mogu dokazati da je moj koncept ispravan, ali to je moja religija.

TAGORE: Ljepota je u idealu savršenog sklada koji se nalazi u Univerzalnom Biću; Istina, savršeno razumijevanje Univerzalnog Uma. Mi individue joj prilazimo kroz vlastite pogreške i zablude, kroz naša akumulirana iskustva, kroz osvijetljenu svijest – kako inače, možemo znati istinu?

EINSTEIN: Ja ne mogu znanstveno dokazati da istina mora biti istina koja vrijedi neovisno o ljudima, ali ja vjerujem u to čvrsto. Vjerujem da, na primjer, da je Pitagorina teorema u geometriji navodi nešto što je otprilike tačno, neovisno o postojanju čovjeka. U svakom slučaju, ako je stvarnost neovisna o čovjeku, u njoj je i istina u odnosu na ovu stvarnost.

TAGORE: Istina, koja je jedno sa Univerzalnim Bićem, u suštini mora biti čovjek, inače sve što mi pojedinci prihvaćamo kao istinu nikada ne može biti nazvana istinom – barem onom Istinom koja je opisana kao znanstvena i koja može biti postignuta samo kroz proces logike. Prema indijskoj filozofiji postoji Brahman, Apsolutna Istina, koja ne može postojati u izolovanom individualnom umu ili se opisati riječima, ali može se ostvariti potpunim stapanjem pojedinca u beskonačnost. No, takva istina ne može pripadati znanosti. Priroda istine koje o kojoj mi diskutujemo je ‘izgled (pojava)’ – to jest, ono što čini da je istina u ljudskom umu i stoga je ljudska, a može se zvati i maya ili iluzija.

EINSTEIN: Dakle, prema vašem konceptu, koji može biti Indijski koncept, to nije iluzija pojedinca, nego i čovječanstva u cjelini.

TAGORE: Sve vrste također pripadaju jedinstvu, čovječanstvu. Stoga cijeli ljudski um shvaća istinu, Indijac i Europski um susretnu se u zajedničkom shvaćanju.

EINSTEIN: Riječ vrsta se koristi u njemačkom jeziku za sva ljudska bića, zapravo, čak i majmuni, a i žabe joj pripadaju.

TAGORE: U znanosti prolazimo kroz disciplinu uklanjanja osobnih ograničenja naših pojedinačnih umova, a time dolazimo do istine koja je u umu Univerzalnog  Čovjeka.

EINSTEIN: Problem je, da li je Istina neovisna o našoj svijesti.

TAGORE: Ono što mi zovemo istinom leži u racionalnoj harmoniji između subjektivnih i objektivnih aspekata stvarnosti, od kojih oba pripadaju super-osobnom čovjeku.

EINSTEIN: Čak i u našem svakodnevnom životu osjećamo se prisiljenim opisati stvarnost neovisno o čovjeku predmetima koje koristimo. To smo učinili da bi povezali iskustava naših osjetila na razuman način. Na primjer, ako niko nije u ovoj kući, ovaj stol ostaje gdje jest.

TAGORE: Da, ona ostaje izvan individualnog uma, ali ne i u univerzalnom umu. Stol koji ja vidim je vidljiv kroz istu vrstu svijesti koju ja posjedujem.

EINSTEIN: Ako nitko nije u kući stol bi isto postojao – ali to je već nelegitimno s tvoje tačke gledišta – jer ne možemo objasniti šta to znači da je stol tamo, neovisno o nama.

Naša prirodna tačka gledišta u odnosu na postojanje istine, osim čovječanstva, ne može se objasniti ili dokazati, ali to je uvjerenje koje nikome ne može da nedostaje – čak ni primitivnim bićima. Mi pridonosimo istini super-ljudskih objektivnosti, ona je neophodna za nas, ta realnost koja je neovisna o našem postojanju i našem iskustvu i našem umu – iako ne možemo reći šta ona znači.

TAGORE: Znanost je dokazala da je stol čvrsti objekat jer nam tako izgleda i zato što ga ljudski um percipira kao stol ne bi postojao ako je u umu ništa. U isto vrijeme mora se priznati da je činjenica, da krajnja fizička stvarnost nije ništa drugo nego mnoštvo odvojenih centara električne sile, koja također pipada ljudskom umu.

Kliknite ovde da biste pročitali celu vest na sajtu izrekeiposlovice.com



Označi ovu stranicu kao omiljenu i podeli je sa prijateljima.
 
Komentari (0)Add Comment

Napišite komentar
manje | veće

busy

Prirodne nauke

albert-ajnstajn
Albert Einstein

Tehničke nauke

nikola-tesla
Nikola Tesla

Nauka o zemlji

Zemlja iz svemira
Zemlja iz svemira

Biologija

savana
Afrićki slon

Medicina

medikamenti
Medikamenti