POPULARNA NAUKA

pon22012018

Poslednje dodano07:42:37 PM

Back Društvene nauke Religija »Judino evanđelje« - apokrif iz drugoga stoljeća

»Judino evanđelje« - apokrif iz drugoga stoljeća

judino evandjelje

Odavno znamo da je postojalo »Judino evanđelje«, o kojemu se ovih dana mnogo piše i o kojemu »National Geographic Society« prikazuje film..

O »Judinu evanđelju« pisao je 180. godine Irenej Lijonski u svome djelu »Protiv hereza«. On je upozorio svoje suvremenike na opasnost koja vreba iz tog apokrifnog evanđelja, kao da je Juda imao u povijesti spasenja pozitivnu ulogu tako što je on jedini »spoznao pravu istinu«, izdao Isusa te tako omogućio spasenje svih ljudi.

Međutim, »Judino evanđelje« postalo je temom dana otkako je ono pronađeno osamdesetih godina prošloga stoljeća u egipatskom pijesku i budući da je Juda i u građanskom društvu prisutan kao paradigma izdajnika. Papirus ispisan koptskim jezikom, koji su trgovci starinama uspjeli iznijeti iz Egipta i prodati najprije u Ženevi pa onda u New Yorku za oko milijun dolara, dospio je u ruke ženevskom koptologu Rudolfu Kasseru, koji je dotični rukopis preveo i znanstveno obradio te o njemu pretprošle godine izvijestio na međunarodnom kongresu u Parizu. Radi se o rukopisu iz IV. ili V. st. Ima 31 stranicu, ispisanu na koptskom jeziku s jedne i s druge strane.
»Judino evanđelje« je fiktivna priča o Judi Iškariotskome. Sastavili su je pripadnici ranokršćanske sljedbe, po Kainu nazvani Kainiti. Oni su pripadali gnosticima koji su štovali Kaina, bratoubojicu, i Judu, jer je Juda po njima omogućio otkupljenje ljudi tako što je izdao Sina Božjega i pospješio spasenje roda ljudskoga. Svojim je činom osujetio namjere zlih sila, koje su htjele spriječiti Isusovo raspeće i time spriječiti spasenje svih ljudi. Tako je »Judino evanđelje« htjelo vratiti Judi njegovu pravu ulogu, koju je on po njima imao u povijesti spasenja.

»Judino evanđelje« je gnostički apokrif

»Judino evanđelje« spada među ranokršćanske apokrife koji su nastajali od početka II. do kraja IV. st. Njih Crkva nije prihvaćala u svoj kanon, to jest u popis svetih i nadahnutih knjiga, budući da se u njima često iskrivljivalo evanđeoski opis Isusova lika i Isusovih riječi i djela. Oni kršćani koji su takve spise rado čitali skrivali su ih od crkvenog autoriteta, odatle i njihov naziv »apokrifi« (od grč. apokriptein: skrivati). Prije 60 godina pronađeno je u Nag Hammadiju, u srednjem Egiptu, 46 takvih spisa; predstavljali su cijelu jednu knjižnicu. Oni su prožeti gnostičkom herezom. Gnoza je u vrijeme kad se kršćanstvo naglo širilo po Rimskome Carstvu bio svjetonazor koji je uvelike privlačio ljude onoga vremena. Gnostici su bili uvjereni da su samo oni obdareni posebnim »znanjem« (grč. gnosis), kojom su bili kadri spoznati »nebeski« i »zemaljski« svijet i tajne tih svjetova i u svjetlu te spoznaje uspješno živjeti u ovom zemaljskom svijetu. Isticali su se neprijateljskim odnosom prema tijelu, koje je prema njima vražje djelo i zatvor ljudske duše, iz kojeg se ona želi što prije osloboditi i prispjeti u višu, božansku stvarnost. Prezirali su Božje stvorenje, posebno su prezirali ljudsko tijelo i sve što je s tijelom u vezi, kao spolnost i brak.

Kršćanski su se pisci II. i III. st. snažno odupirali gnostičkom svjetonazoru i upozoravali na njegovu opasnost. Taj svjetonazor ugrožavao je i nauk o Kristu: prema gnosticima Božja se Riječ utjelovila u »prividnom« a ne u istinskom fizičkom tijelu. 

Kliknite ovde da biste pročitali celu vest na sajtu glas-koncila.hr



Označi ovu stranicu kao omiljenu i podeli je sa prijateljima.
 
Komentari (0)Add Comment

Napišite komentar
manje | veće

busy

Prirodne nauke

albert-ajnstajn
Albert Einstein

Tehničke nauke

nikola-tesla
Nikola Tesla

Nauka o zemlji

Zemlja iz svemira
Zemlja iz svemira

Biologija

savana
Afrićki slon

Medicina

medikamenti
Medikamenti